Jedinstvena cjelina podijeljena dvjema alejama u četiri kvadranta
Perivojna baština
Orto Botanico - Padova      
POTJEČE IZ DAVNE 1545. GODINE I SLOVI KAO NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT NEKOG SVEUČILIŠTA U ČITAVOM SVIJETU
 

 

 
Ljubitelje biljaka i vrtlarstva, koje put odvede prema Padovi, neizostavno bi morali posjetiti najstariji botanički vrt na svijetu - Orto Botanico. Smješten nedaleko bazilike Sv. Antuna Padovanskog pružit će vam neslućeni užitak i odmor u bujnoj vegetaciji i nadasve velikoj zbirci bilja skrivenoj unutar kružnog tlocrta vrta opasanog visokim zidom. Orto Botanico potječe iz davne 1545. godine i slovi kao najstariji botanički vrt u svijetu koji pripada nekom sveučilištu. Od svog je utemeljenja vrt predodređen uzgoju i očuvanju ljekovitog bilja. Kako većinu flore čine jednostavne biljke uzete
 

neposredno iz prirode i koje nisu bile izložene daljnjim promjenama, naziva se još i "Hortus Simplicium". Botanički vrt postupno razvija svoju kvalitetu sadnjom biljaka iz cijeloga svijeta, posebice iz onih zemalja koje su politički ili trgovački bile povezane s Venecijanskom republikom. Shodno tomu padovanski vrt odigrao je važnu ulogu, kako u predstavljanju tako i u proučavanjima mnogih egzotičnih biljaka iz toga vremena. Ova višestoljetna institucija svjedok je botaničke evolucije od prvotnih primjena u medicini, sve do primjena u mnogim segmentima današnjeg života. Razvoj i ugled botaničkog vrta postupno je rastao utemeljenjem knjižnice, herbarija i mnogih laboratorija. Slično drugim sveučilišnim institucijama u svijetu, Botanički vrt u Padovi uključen je intenzivno u podučavanje naraštaja studenata, u znanstvena istraživanja te u rad na očuvanju rijetkih i zaštićenih vrsta biljaka.
Godine 1997. uvršten je u UNESCO-vu listu zaštićenih područja od posebne vrijednosti.
 
 
   
Povijest vrta
Botanički vrt utemeljio je venecijanski patricij Daniele Barbaro, a osmislio ga je i izveo arhitekt Andrea Moroni. Arhitektonska jedinstvenost postignuta je stvaranjem vrta kružnog tlocrta koji zatvara i tvori jedinstvenu cjelinu, a u isto ga vrijeme dijeli dvjema alejama u četiri kvadranta. U svakom kvadrantu rastu biljke unutar malih i različito oblikovanih betonskih gredica koje oblikuju graciozne geometrijske uzorke.

Godine 1704. na završecima aleja izgrađena su četvora vrata, a nedugo nakon toga i kružni zid od opeke oko vrta dobio je bijelu kamenu balustradu. Dvije fontane izvan južnih i istočnih vrata obogaćene su skulpturama od kojih jedna predstavlja Teofrastra, a druga, izrađena od bijelog mramora iz Carrare, Solomona i četiri godišnja doba. Staklenici potječu iz prve polovice 19. stoljeća. Jedan od staklenika još uvijek ima izvorne željezne lukove i graciozne stupove.
Do 1984. godine najstarija biljka u vrtu bila je Vitex agnus-castus za koju nalazimo podatke iz 1550.g. Sad mjesto najstarije sadnice preuzima palma, Chamaerops humilis var. arborescens, također zasađena davne 1585. godine. Općenito je poznata pod nazivom "Götheova palma", jer je bila predmetom podrobnog proučavanja na temelju

   
kojega je ovaj poznati njemački pisac izradio crtež svojeg poimanja evolucije, objavljen u njegovom eseju "Metamorfoza biljaka". Na drugom mjestu u nizu starih biljaka nalaze se Ginkgo biloba i Magnolia grandiflora iz 1700.g., a ujedno ih smatraju najstarijima u Europi. Izvan kružnog vrta nalazi se platana Platanus orientalis iz 1680. godine čije ogromno deblo ima šupljinu uslijed udara groma. Utemeljenje botaničkog vrta izvan kružnog tlocrta "Hortus Cinctus" dugujemo Giovanniu Marsili (1760.-1790.), a njegov rad dovršio Roberto de Visiani (1836.-1878.).
Svoj je prinos dao unosom velikog broja biljaka od kojih izdvajamo velike cedrove i borove, te dvije magnolije iza glavnog ulaza.
U mnoštvu drveća valja spomenuti i močvarne čemprese Taxodium distichum iz Floride kao i dva primjerka biljke Metasequoia glyptostroboides koji su do 1942. godine smatrani tek fosilnim ostacima, a nakon toga 1961. godine pronađeni su živući primjerci koji su zasađeni u ovom botaničkom vrtu.
Fontana Teofrasta
 
 
 
 

U Botaničkom vrtu biljke su grupirane tako da tvore pojedine zbirke koje se temelje na njihovim karakteristikama.
 
I. Biljke mesožderke
 
II. Ljekovito i otrovno bilje
 
III. Biljke s planine Euganei - rijetke biljke sa sjeveroistoka Italije
 
IV. Biljke predstavljene Italiji po prvi put botaničkim vrtom Orto Botanico
 
V. Vodić kroz zbirku za slijepe ljude
 
 

Dodatno, unutar vrta postoji podjela prema staništu i klimatskim uvjetima u kojima biljke rastu.
 
I.   Mediteranska flora
 
II.   Alpsko-kamenjarski vrt
 
III.   Vodeno područje
 
IV. Sukulentno bilje
 
V. Staklenik orhideja
 
 
  D.I.